U 97.000 boca natočeno je dvanaest različitih vina (HR)

Bila je davna 1850. godina kad se Giacomo Erman odlučio oženiti maloljetnom Caterinom Pastorčić i iz okolice Grožnjana preseliti u mladenkino selo,na imanje njezinih roditelja. U Istri još odavna postoji naziv za muškarca koji dolazi stanovati u ženinu obitelj pa takvoga ženika ovdje nazivaju – pizdohran.

E, sada, da ne bi ispalo da će Giacomo rasprčkati imovinu Pastorčića, valjalo je mladoženji još u to doba potpisati pravi predbračni ugovor. Obvezao se on da će, ne bude li muških potomaka, sav imetak ostati Pastorčićima, da će punicu i punca uzdržavati do smrti, propisana su ugovorom bila i obvezna davanja u robi, a Giacomo se obvezao i koliko će loze posaditi. Ugovor je sročen na talijanskome jeziku, na tri krasopisom ispisane stranice, a Caterinini su roditelji na njega umjesto potpisa stavili znak križa, jer su bili nepismeni.

– Bili smo Hollywood prije Hollywooda, vidite kad smo mi imali predbračne ugovore – smijući se pokazuje Adriana Arman dokument, uokviren i postavljen na zidu kušaonice vina u Nardućima, selu u vižinadskoj općini sa svega 14 stanovnika, kamo se doselila iz Višnjana prije 35 godina, kada se udala za Franca.

Njezin suprug Giacomov je potomak. Predbračni je ugovor svojega šukunšukundjeda pronašao na tavanu, nakon smrti oca Edoarada. Od Giacomova vremena obiteljsko se prezime mijenjalo, jedno su vrijeme bili Armani, na kraju ostadoše Arman.

– E, da smo i sada Armani, mogli bismo skuplje prodavati vino –  veselo će Oliver Arman, Adrianin i Francov sin, 31-godišnjak sa završenim stručnim studijem vinarstva, uvodeći nas u podrum u kojem u hrastovim bačvama svoje moraju odležati teran, cabernet, merlot i malvazija classic, a “obični” malvazija, sivi pinot, chardonnay, dolceto, rose i pjenušavo vino Perla Bianca ljeskaju se u bačvama izrađenim iz inoksa.

Vinska priča ove obitelji, zakotrljana još u Giacomovo doba, ozbiljnije se počela zahuktavati nakon 1995. godine, kada je Franc imao prvu komercijalnu berbu.

– Dotad je vino prodavano u demižanama. Tata je bio vozač u pekari pa prodavatelj osiguranja, a onda je stavio na vagu ća dalje. I dao je otkaz, a mi smo od četiri došli na skoro 20 hektara vinograda. Polovica otpada na malvaziju, a u drugoj polovici prevladava teran. Nekada je bilo po tisuću boca malvazije i terana, sad imamo 97.000 boca dvanaest različitih vina. Povećat ćemo vinograd za još pet hektara. I to je to – iznosi Oliver stav obitelji da ne kani prijeći crtu koja obiteljsku proizvodnju dijeli od industrijske.

Godišnje proizvedu oko 900 hektolitara vina, a po četrdeset posto od te proizvodnje čine upravo malvazija i teran. Četrdeset posto proizvodnje izvoze, ponajviše u Austriju, Crnu Goru i Kanadu. Na domaćemu tržištu najviše vina plasiraju u Zagreb. Crna vina tek nakon tri godine prodaju; najprije godinu moraju odležati u drvenoj bačvi, zatim isto toliko u bačvi od inoksa, a naposljetku u boci – bilo butelji ili magnum-boci od litru i pol, tri ili pet.

– Od naših te vina glava more bolit od količine, al’ ne i od kvalitete – govori Oliver.

Proizvode i dvije vrste komovice – bijelu i komovicu koja je osam godina odležala u hrastovim barrique-bačvama. Tu su rakiju nazvali Don Edoardo, u čast Francova ova, utemeljitelja vinarije. Proizvedena je iz komine muškata i malvazija, i sadrži 45 posto alkohola.
Imaju Armanovi i tristotinjak stabala maslina pa u godini naprave i oko 400 litara ulja.

– Masline su ondje gdje nije mogla rasti loza. A vinograda imamo starih 50 godina, ali i samo nekoliko dana – govori Franc, dok se ispod kuće spuštamo do loze.

Umjesto mineralnih gnojiva svoje vinograde – kojih je 70 posto na crvenoj zemlji siromašnoj humusom – zatravljuju, odnosno tlo obrađuju tako što nakon berbe posiju travnu smjesu uljane repice, divljega graška, žitarica… uglavnom biljaka koje imaju plići korijen. Kad naraste, malčiraju je, puste da se zagnoji i zatim je oru.

Baš za našega posjeta k njima su na edukaciju došli studenti iz Italije.

– Gledaju kako mi zatravljujemo vinograd, a mi to radimo već deset godina – kaže Adriana. – Dolaze i proučavati korove jer ih oni nemaju, sve su ih uništili – dodaje Oliver. Obitelj je zaposlila i dvoje radnika, velika im je pomoć i Oliverova djevojka Aida, magistrica vinarstva.
– Ča ćeš, mora se delat. Al’ otkako se kći Ketlin udala pa imamo zeta Dalmatinca, nedilja nam je slobodna – smije se Adriana dok muški dio obitelji odlazi u vinograd. Ne treba ni spominjati da je Giacomo Erman sve svoje obveze iz predbračnog ugovora ispunio i tako utro put obitelji Arman da obiteljska tradicija postane čuvena po vrhunskim vinima.

U podrumu, pet metara ispod zemlje, stvaraju vinsku priču

Od najboljih ručno ubranih grozdova Armanovi – za sada bez potpore iz fondova EU – prave nagrađivana vina pa je njihova malvazija, primjerice, 2009. godine bila proglašena najboljim uvoznim vinima u Italiji. U podrumu, pet metara ispod površine zemlje, otac i sin Arman uz pomoć najsuvremenije enološke tehnologije stvaraju obiteljsku vinsku priču.

Iako im je drago kada dobiju priznanje, Oliver kaže da baš i nemaju odveć vremena za sudjelovanje na takvim natjecanjima. No zato on uvijek nađe vremena da skokne do obližnje Italije po – traktor. Trenutačno ih ima četiri.

– Vajka je i ka mali u garaži nešta sklapa pa i danas nikad novo auto ne kupuje – govori Adriana Arman.

OPG FRANC ARMAN, NARDUĆI – vlasnik Franc Arman

Čak 900 hektolitara crnih i bijelih vina te rosea i pjenušaca proizvedu godišnje. Pod vinogradom imaju oko 20 hektara zemljišta. Proizvode i maslinovo ulje te dvije vrste komovice. Na gospodarstvu je i lijepo uređena kušaonica vina.

izvor: Agrobiz

Podeli sa prijateljima
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+

Ostavite odgovor