Grčki škart na izmaku sezone ruši cijenu domaćoj lubenici (HR)

SOLJANI – Na poljima obitelji Ćurdo u Soljanima za desetak dana počet će prva ovogodišnja berba i isporuka lubenica, kojima iznimno pogoduju vremenski uvjeti. Lubenica voli sunce pa puno sunčanih dana u tome podneblju jamac je slatkog, sočnog i ukusnog ploda, s čijom se vrhunskom kvalitetom, tvrde ovi poznati proizvođači s dvadesetogodišnjim iskustvom, ne mogu mjeriti lubenice iz uvoza. Stjepan Ćurdo ove je godine lubenicama zasijao oko šest hektara, a početak berbe pokazat će koliki su prinosi, koji često variraju pa se kreću u rasponu od 40 do 80 tona po hektaru. Stjepan radi za stalnog kupca – poznati trgovački lanac, isplata je u dogovorenom roku, a otkupna cijena nije unaprijed ugovorena i određuje ju tržište. Proizvođači sami snose troškove prijevoza i ambalaže jer nakon narudžbe robu moraju spakirati, odvesti u Zagreb i dostaviti otkupljivaču.

Osrednje najbolje
– Lubenice koje se sada mogu kupiti u trgovačkim lancima su iz uvoza, uglavnom iz Grčke, domaćih još nema u ponudi. I naša lubenica sada pristiže, u isto vrijeme kada i metkovićka. Za nas bi bilo zadovoljavajuće da startamo bar s dvije kune za kilogram i da otkupna cijena lubenice do kraja berbe ne padne ispod kunu i pol, jer ulazni troškovi koje imamo sve su veći – kaže Stjepan.

Situacija na polju je dobra, nije bilo mraza, tuče, ni većih padalina, što lubenici i odgovara, pa će i prvi ovogodišnji plodovi stići desetak dana ranije nego lani, kada su također uranile. S ožeglinama i vranama za sada nema problema, a moglo bi ih biti kada lubenice iziđu iz loze i kada počne berba.

Ćurdo upozorava da uvozni lobi i nelojalna konkurencija već godinama guše domaće proizvođače i uništavaju njihovu proizvodnju. Napominje da se lubenice iz uvoza ovih dana prodaju po četiri-pet kuna za kilogram, i to na popustu od 50 posto.

– Grci sada beru posljednje lubenice iz ovogodišnjeg uroda, koje su jako loše kvalitete. Oni zapravo čiste njive, jeftino se rješavaju škarta i ruše nam cijenu. Mi ćemo sada brati tek prvu, kvalitetnu i krupnu, domaću lubenicu, ali trgovce to ne zanima, oni se ravnaju prema cijenama grčke lubenice, što nam stvara velik problem – kazuje.

Priznaje da nije dobro ni kada im lubenica jako dobro rodi, kao što je bilo lani, jer ih otkupljivači tada “ubiju mizernim cijenama”, a proizvođači imaju puno troška oko ambalaže i prijevoza.

– Ispada da nam je zapravo bolja osrednja godina što se tiče prinosa, jer onda je i cijena malo bolja, a imamo i manje popratnih troškova – objašnjava.

Za markice ni čuti
Lubenica je jako zahtjevna i zahtijeva puno ručnog rada, a sve je veći problem pronaći radnu snagu.

– Do prije poplava u Gunji radnika je uvijek bilo. Puno ljudi otišlo je trbuhom za kruhom, a oni koji su ostali nisu zainteresirani. Više nitko ne želi raditi. Država im je omogućila socijalnu pomoć, bolje vole sjediti u hladu i ispijati kave nego danas zaraditi 200 kuna. A za markicu za sezonski rad u poljoprivredi ne žele ni čuti zbog straha od gubitka socijale – priča Stjepan. Satnica je 20 kuna, radnicima plaća pola sata pauze za doručak i sat vremena za ručak, uz nekoliko “puš-pauza”, aktivno se radi šest sati.

– Neki kažu da im u Njemačkoj za berbu jagoda plaćaju tri do četiri eura za sat, predložio sam im da ću im i ja satnicu plaćati četiri eura, ali da im neću plaćati pauze – ni to im nije prihvatljivo – razočaran je.

U polju lubenica angažirani su članovi obitelji, prijatelji i kolege sina srednjoškolca, koji priskaču u pomoć.

 

izvor: Glas Slavonije

Podeli sa prijateljima
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+

Ostavite odgovor