Jagodnjački kuleni na jadranskoj obali (HR)

OPG Stojkovića godišnje proizvede 200-tinjak kulena te više od tone kobasica, a mogao bi i više, većinu prodaje u Puli
JAGODNJAK

Iako je prva asocijacija na naziv baranjskog mjesta Jagodnjaka jagoda, one vjerojatno rastu u većini jagodnjačkih vrtova, ali je osnovna preokupacija mještana nešto posve drugo. Velik broj Jagodnjačana se, naime, bavi proizvodnjom suhomesnatih delicija. Što za svoje potrebe, što za prodaju.

– Rijetki su stanovnici Jagodnjaka u čijim dvorištima nema svinjokolja. Klanje jedne, dvije ili tri svinje normalna je zimska pojava, a ako ‘‘zafali‘‘ mesa za hladnjak, svinjokolja ima i tijekom drugih godišnjih doba – priča Milorad Stojković, vlasnik jagodnjačkog OPG-a Stojković, koji suhomesnate delicije prodaje na kućnom pragu, ali i diljem Hrvatske. U prosjeku, godišnje zakolje između 15 i 20 svinja, ovisno o tržištu. Ne želi proizvoditi više od količine koju može prodati.

– Više od 50 posto mojih proizvoda završi na jadranskoj obali, najviše u Puli. Tamo prodam i 70-ak posto kulena koje proizvede moj OPG – priča, ističući kako godišnje ‘‘izbaci‘‘ po 200-tinjak kulena te više od tone kobasica, premda bi mogao i više. U poslu mu pomažu supruga, zet te ponekad poznanici. Ova je sezona, tvrdi, odlična. Nije, doduše, sve dobro počelo zbog visokih temperatura, ali se cijela situacija znatno popravila.

– Vrijeme je idealno za čuvanje naših proizvoda. Držim ih u kontroliranim klimatskim uvjetima, doduše još uvijek ‘‘priručno‘‘, ali je komora koju gradim pri završetku. Mnogi griješe kada kobasice i kulene čuvaju na temperaturama nižim od nule, jer ‘‘minus‘‘ sprječava kemijske procese prijeko potrebne za sazrijevanje. U mom je skladištu temperatura 8 stupnjeva, što se već niz godina pokazalo dobrim – pojašnjava. Na standardno pitanje u čemu je tajna dobrog kulena i kobasice, odgovara kako specijalnih tajni nema. Zdravo i zrelo domaće meso, dobra paprika (u njegovu slučaju paprika je već niz godina iz Karanca), dimljenje te nešto znanja i iskustva jedine su tajne. Proizvodnjom suhomesnatih delicija, za koje kaže kako se odlično sljubljuju s baranjskim vinom, intenzivnije se bavi posljednjih 30-ak godina. Primarni posao OPG-a je uzgoj mliječnih krava, a kuleni, kobasice, šunke… tek su na drugom mjestu.

– Spojio sam ugodno s korisnim. Radim to djelomično iz ljubavi, ali i zbog dodatne zarade – kaže Stojković, koji je niz godina sudjelovao u aktivnostima oko dobivanja ‘‘plave markice‘‘ za baranjski kulen. Podsjetimo, bilo je potrebno sedam godina mukotrpnog rada kako bi se baranjski kulen našao u društvu respektabilnih proizvoda koji su dobili odobrenje EU komisije za registraciju oznake izvornosti, čime je ova autohtona baranjska delicija svrstana u red malog broja hrvatskih proizvoda zaštićenih na području cijele EU od svakog izravnog ili neizravnog korištenja. Za cijelu priču zaslužna je baranjska Udruga proizvođača kulena, na čelu s predsjednikom Miodragom Komlenićem, a čiji je član i Stojković.

Podeli sa prijateljima
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+

Ostavite odgovor