Zasijano manje suncokreta i šećerne repe, a više površina pod kukuruzom (HR)

Proljetna sjetva obavlja se na oko 600 tisuća od milijun hektara oranica u Republici Hrvatskoj
Ne računajući snijeg, nedavna te ova najnovija kiša prve su značajnije oborine od prošlogodišnjeg srpnja, tvrde ratari kako bi dočarali u kakvim se (vremenskim) uvjetima obavlja(la) proljetna sjetva koja se u istočnoj Hrvatskoj, istočnoj Slavoniji, primaknula kraju, a idući prema zapadu ona je tek sada na svom vrhuncu.Brojni ratari, prateći prognozu, gledali su da sijaćice spreme već do Uskrsa, pa je do tada ovaj veliki ratarski posao na istoku odrađen i 80 posto.

– Pravi ratari već su posijali, hobisti se tek sada spremaju u sjetvu – kaže što u šali, što u zbilji veliki ratar iz Sića pokraj Nove Gradiške Antun Vrakić, koji je sjetvu završio.

Proljetna sjetva obavlja se na oko 600.000 od milijun hektara oranica u Republici Hrvatskoj, piše Glas Slavonije.

Zbog sušnog početka dio ratara morao je presijavati, pa je dio površina pod uljanom repicom presijan, a ta uljarica dijelom zamijenjena suncokretom. Inače, sjetvu, uz ostalo, obilježava pad površina zasijanih repicom kao dojučerašnjom hit-kulturom. Razlog, kaže član Izvršnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić iz Piškorevaca pokraj Đakova, i sam ratar, lanjska preniska cijena za tu uljaricu koja, dodaje, treba biti 2,5 puta veća od cijene pšenice. No, dodaje, značajno je pala ispod tri, pa i dvije i pol kune. U rastućem trendu je i kukuruz jer mu je već duže cijena stabilna.
Financijska pomoć

– Zbog gustog plodoreda na repici su se pojavili štetnici što zahtijeva i 5-6 prskanja, no EU direktivama ti su insekticidi zabranjeni, pa dobivamo neke “svete vodice” za prskanje i rezultat je izostao – kaže Brlošić.

Sjetva je ove godine znatno uranila – već krajem ožujka, a zbog visoke temperature tla, pa je zemlja bila idealna za sjetvu već tada. Brlošić procjenjuje da će istok biti u cijelosti zasijan do 1. svibnja. Nedavna kiša, dodaje, značajno je popravila stanje usjeva. Osječko-baranjska županija početkom travnja izišla je s dobrom viješću da subvencionira dva posto kamate za kreditiranje sjetve i stočarske proizvodnje, ostvarivši poslovnu suradnju sa Zagrebačkom bankom, a kreditni potencijal je pet milijuna kuna.

– Naša županija krenula je u dobrom smjeru. Druge županije, poput onih na sjeverozapadu Hrvatske, to odavno čine – kaže Brlošić. Ovaj potez Osječko-baranjske županije značajna je pomoć za financijsku stranu sjetve, mnogima nezamislive bez ugovaratelja, a na koje su pritužbe ratara da ucjenjuju.

– Ucjenjuju da neće otkupiti u vrijeme žetve ako nisi imao ugovor s njima. Kažu – nemaju u tom slučaju obvezu od vas otkupiti jer nemaju ugovor s vama. Tjeraju te da ugovaraš sjetvu, a to znači da moraš uzeti njihov repromaterijal. Ako imaš vlastiti novac za sjetvu, nisi im zanimljiv jer na tebi manje zarade ako si se sam financirao – kaže Zvonko Pipić iz Jugova Polja u virovitičkom kraju. Dodaje, i ondje je posijano 80 posto. Pipić ratari na 50 jutara, od čega pšenice na 35, nešto suncokreta. Svojevremeno se s duhana prebacio na kamilicu koja sada doživljava zasićenje, a po novome se okrenuo i lješnjaku, na sedam hektara. Za razliku od Pipića, Vrakić pšenice sije “tek toliko, za kruh.”

– Kruh je ponižen raznim kodeksima, pravilnicima… – kaže Vrakić. Njegova kultura broj jedan je, ističe “gospodin kukuruz”!
– I kada je najveća suša, on kod nas uspije jer su ovdje teška, ilovasta tla, a njemu je dovoljna rosa preko noći – kaže Vrakić koji je tu žitaricu zasijao na 240 hektara, a soju na 20 hektara.

– Posijao sam novo sjeme kukuruza što je ove godine prvi put izašao. Kukuruz je od tog, istina skupljeg, sjemena prekrasan. To je prva grupa, za 50, pa i 100 kuna po vrećici sjemena skuplji je od treće grupe – kaže Vrakić. Šećernu repu nije sijao nikada, a kaže da i neće jer je, dodaje, ponukan lošim iskustvima drugih vezanima za cijenu.
– U ugovoru piše jedna, a isplati se druga, 50 posto niža – kaže Vrakić. No dio ratara vraća se repi kao Brlošić, i to nakon 7-8 godina, na 25 hektara.

– Imamo tri šećerane, a više od 50 posto je smanjenje površina pod njom – kaže Brlošić. Ponovno osnaženje tog sektora želi i država, pa je Ministarstvo poljoprivrede proteklih dana izašlo s Programom potpore za proizvođače repe za razdoblje 2019. – 2021. radi oporavka “slatkog sektora”. Tako je Vlada na sjednici sredinom ožujka usvojila trogodišnji Program težak 60 milijuna kuna, a maksimalna godišnja jedinična potpora je 2500 kuna po hektaru. Vijest za baranjske i druge proizvođače šećerne repe stiže nakon muke s – truleži repe, pa je manje sijana.

Velike štete
Baranjski ratari uglavnom su završili sjetvu jarih usjeva, a ostali to predviđaju idućih dana. – Sjetvu smo uspjeli privesti kraju, čak i u planiranim rokovima, a zahvaljujući sustavu za navodnjavanje, kaže jedan od većih baranjskih poljoprivrednika Ivo Matijačić, vlasnik tvrtke Anabela, ističući kako se ove godine u ratarenju odlučio za šećernu repu, kukuruz i suncokret, ali i neke povrtlarske kulture.
Za razliku od prethodnih godina, pojačao je sjetvu kukuruza, a smanjio repu.

– Više je razloga za to. Uvijek smo ju sijali na 200 do 300-tinjak hektara bez obzira na cijenu. Tako je bilo i 2018. godine, koju ćemo upravo zbog repe pamtiti, i to negativno – kaže Matijačić dodajući kako su pretrpjeli velike štete. Šećernu repu je, nastavlja, zahvatila trulež, pa je, primjerice, na parceli od 70 hektara čak njih 30 morao zaorati, dok je s njih 40 dobio manje od dva vagona slatkog ploda.

– Do danas nitko nije rekao koji su razlozi truleži niti što učiniti. Nekolicina Baranjaca slično je prošla, s tim da su na našem području štete bile možda i najveće. Trulež repe pojavila se i u nekim dijelovima istočne Slavonije i zapadnog dijela Srbije, odnosno Vojvodine – tvrdi Matijačić napominjući kako su stoga ove godine šećernu repu posijali na 80 hektara i već je ujednačeno niknula. No zato je pojačao kukuruz.

– Posijali smo ga na 350 hektara, a sjetva je prošla dobro. Na 70-ak hektara posijali smo suncokret – kaže Matijačić. Proljetnu sjetvu završio je i Šandor Sabo iz Karanca..

– Kao i većina Baranjaca, smanjili smo površine pod šećernom repom, ali i suncokretom. Razlog smanjenja za repu je niska cijena, koja je, doduše, na razini lanjske, kao i zbog truleži. Cijena je osnovni razlog i nešto manjih površina i pod suncokretom – kaže Sabo dodajući kako je najviše površina sada zasijao kukuruzom, kulturom koja za 2018. može reći da je bila njezina godina.

U Žitozajednici očekuju dobru godinu, bez oscilacija u količinama
U Žitozajednici, Udruženju mlinsko-pekarske industrije, očekuju dobru godinu, bez nekih oscilacija i turbulencija u smislu količina, površina, sortimenta. – Ovogodišnja proljetna sjetva počela je sušno, kiša je došla u zadnji čas i pomogla ratarima u sjetvi. Očekuje se još sjetvenih radova nakon Uskrsa – kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić. Preklani su naši ratari zasijali pšenicu na 142.000 hektara, a slično je s ovom kulturom bilo i jesenas.

– Nakon prvotne ekspanzije s uljanom repicom, nje je sada zasijano nešto manje, a razlog je, kažu naši članovi, i zbog plodoreda – kaže Barišić. – Lani smo poželi približno 800.000 tona pšenice, a kukuruza milijun i 960 tisuća tona, što je porast u odnosu prema 2017. godini. Iako se prošle godine moglo često čuti da je to rekordna godina za kukuruz, moram reći da smo imali i boljih godina za tu žitaricu, poput 2008. godine kada je u Republici Hrvatskoj proizvedeno 2,5 milijuna tona kukuruza. Sve to ovu kulturu čini stabilnom, pa su joj naši ratari ostali vjerni i u ovoj proljetnoj sjetvi te, zbog smanjenja nekih drugih kultura, i povećavali površine pod njom – kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić.

Ove godine zasijali i grašak
Ivo Matijačić, vlasnik baranjske tvrtke Anabela, ove je godine sortiment dopunio i – graškom zasijavši ga na 60 ha. Ističe kako će kompletna proizvodnja njegova graška završiti u vinkovačkoj tvrtki “Vinka” koja ima odličnu suradnju s Belgijcima. Na upit kakvu godinu očekuje, Matijačić kaže kako se još uvijek pribojava ‘’raspleta situacije’’. – Zbog graška imamo nekoliko senzora za mjerenje temperature na različitim dubinama. Uredne kiše nije bilo još od studenoga prošle godine. Posljednja kiša bila je spas u zadnji čas, ali nedostaje dubinske vlage. Proljetnih i ljetnih kiša nikada nije dosta i ostajem pri toj tvrdnji – kaže Matijačić naglašavajući kako bi u idućem razdoblju potrebno bilo bar 80-ak litara oborina. Kako ističe ‘’struka’’, Baranji je godišnje potrebno i do 700 litara kiše, a u proteklih pola godine, zajedno sa snijegom, palo je samo 100-tinjak litara, što ne pamte ni najstarijii.

Zoltan Rajki: Bit ću zadovoljan ako ovo bude jedna prosječna godina
Dok se ratari u ovom trenutku baš i ne usuđuju prognozirati kakva će biti 2019. poljoprivredna godina, Zoltan Rajki iz baranjske Kotline odlazi i korak dalje. – Sigurno je da će većina usjeva, posebice onih ozimih, prije sazreti, što znači da urod ne može biti tako dobar kao u ‘’normalnim’’ godinama. Bit ću zadovoljan da ovo bude jedna prosječna godina – kaže Rajki koji je završio sjetvu. Rajkijeva sjetvena struktura više-manje slična je onoj prošlogodišnjoj. Povećao je samo površine pod kukuruzom, a dijelom smanjio one pod sojom. Posijao je i suncokret, a šećernom repom već se duže ne bavi. Zaziva što više sunčanih dana.

– Neposredno prije sjetve na nekim dijelovima, a nakon sušnog vremena, intezitet kiše bio je takav da sam na 30 hektara, u samo 10-ak minuta, dobio pravo malo jezero. Kasnije je još padao i led, ali, na svu sreću, sve se događalo prije sjetve. To ne znači da svibanjskih kiša ne treba, ali pod uvjetom da one budu dugotrajne i lagane – ističe poljoprivrednik Zoltan Rajki iz Kotline.

 

Izvor: agrobiz

Foto: pixabay

Podeli sa prijateljima
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+

Ostavite odgovor