Poljoprivrednici “brokeri”: Kako se trguje poticajima (HR)

Kupujem pravo na poticaje – sadržaj je kratkog oglasa koji je ovih dana “osvanuo”, a potom vrlo brzo povučen iz oglasnog “etera”. Ne zato što netko muti s poticajima, nego je posrijedi praksa koja poljoprivrednicima omogućuje da budu svojevrsni trgovci, ili “brokeri” i tim pravima. Jer program osnovnog plaćanja u programskom razdoblju 2014. – 2020. funkcionira na temelju prava na plaćanja. To je pravo neka vrsta dionice, vrijednosnice, i nije vezano uz određenu katastarsku česticu (ARKOD česticu). Ostaje u posjedu vlasnika koji njime može različito trgovati – od prodaje, darivanja, davanja u zakup i dr., a po principu jedan prihvatljivi hektar – jedno pravo na plaćanja, a jer se aktiviraju s odgovarajućim brojem hektara koje poljoprivrednik obrađuje pojedine godine. Situacija iz spomenutog oglasa mogla je imati sljedeći scenarij: korisnik državne zemlje ostao je bez prava na nju, a i dalje ima pravo na plaćanja. Drugi poljoprivrednik ima pravo na zemlju, ali nema pravo na plaćanja, pa dvije strane pronalaze međusobni interes.
– Uglavnom su mi ljudi od kojih sam uzimao zemlju davali i prava, a tako i ja postupam. Sve drugo – njihova prodaja, za mene je mešetarenje – kaže ratar Mario Patajac iz Podgorača.

Zemlja ide s pravima

Dodaje da su ta prava za našeg poljoprivrednika još uvijek novost te da (potpuno) snalaženje s njima još uvijek izostaje, a i član Izvršnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić daje istu ocjenu.
– Dobar dio njih smatra ako je zemlju kupio da automatizmom ima i ta prava, a ona su određena direktivom koja je jasno rekla – prava su prenosiva, privatno su vlasništvo. Pravilnik je jasan – prava nisu stečena vlasništvom zemlje, nego njenom obradom, i tu je problem na terenu – kaže Brlošić i podsjeća na važnost ugradnje prava na plaćanja prilikom sklapanja ugovora za zemlju. Brlošić to ilustrira primjerom gdje je vlasnik zemlju dao u arendu, a sada ju želi prodati, kupac pristaje na njenu kupnju samo uz prijenos prava, pa se postavlja pitanje tko ima pravo – na prava, vlasnik zemlje, ili onaj tko ju je u arendi obrađivao. Brlošić ogovara – potonji.
– Zemlja ide s pravima, drugačije ne ide, ni na što drugo ne pristaje ratar Josip Petanjak iz Drenja koji veliku ratarsku proizvodnju vodi s dva brata.
– Nakon inicijalne dodjele, prava na plaćanja svake se sljedeće godine mogu prenositi između dva poljoprivredna gospodarstva (PG), ili dobrovoljno prenijeti u Nacionalnu rezervu prava. Prijenosi prava prijavljuju se u podružnicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nakon čega se potpisuju zapisnici s podacima o prijenosu. Svi prijenosi su konačni i prenesena prava su od godine prijenosa u vlasništvu primatelja, osim zakupi prava koji se evidentiraju na određeni rok i nakon isteka datuma zakupa se automatski vraćaju prenositelju za sljedeću godinu – ističu u Ministarstvu poljoprivrede.
Petanjkovi su dobro upoznati s baratanjem ovom vrstom dionica – kroz darivanje, prodaju i dr.

Nacionalna rezerva

– Ja ta prava mogu prodati ako se s drugom stranom dogovorim, ili dogovor ide u smjeru da ih dam, darujem. No, da mi netko na bezobrazan način uzme državnu zemlju, ta bih prava prodao. Ja tu državnu zemlju radim 15-20 godina i da sada netko dođe i na bezobrazan način ju uzme, e tu prava ne dam, ne može – odrješit je Petanjak.
– U slučaju privatne zemlje mi odmah u ugovoru navodimo – prava na plaćanja idu sa zemljom. Bez prava ju neću ni uzeti. Pa, ne mogu ja nekome platiti zakup hektara zemlje 1200 kuna i da nemam poticaj. Ja tako neću raditi – kaže Petanjak. Osim zakupa, prava je moguće prenijeti prodajom ili darovanjem, sa ili bez prijenosa odgovarajućih broja hektara.
– Ako se prava prenose bez istovremenog prijenosa zemljišta, tada se primjenjuju umanjenje vrijednosti, dodaju u Ministarstvu poljoprivrede. Umanjenje vrijednosti prava primjenjuju se u iznosu od 30 posto u godini prijenosa. Prava se mogu prenositi i nasljeđivanjem ili cjelokupnim prijenosom gospodarstva i tada nema smanjenja vrijednosti.
Petanjak navodi da s braćom radi na mnogo zemlje Đakovačkih vina, za svu zemlju kaže da su im Vina dala svoja prava. U Ministarstvu dodaju da je sve u svezi prava na plaćanja propisano EU-om i nacionalnim zakonodavstvom koji reguliraju način stjecanja prava na plaćanje i njihovu dodjelu. Ratari su upoznati i s Nacionalnom rezervom prava koja u nju odlaze, ako se ona ne aktiviraju odgovarajućim brojem hektara dvije godine zaredom. Korisnik ih tada gubi, tj. prava odlaze u Nacionalnu rezervu prava, kako bi mogla koristiti drugima. – Ja prava mogu pokloniti, ali ih i prodati, i tu se nema tko što ljutiti. Iznos je dogovor dviju strana, jer onaj tko uzima prava mora biti svjestan da ona nešto i vrijede – smatra Brlošić i dodaje da je najgora solucija u trgovanju pravima na plaćanja da se dvije strane ne dogovore, ako u dvije godine uzastopce propadnu i završe u Nacionalnoj rezervi, gdje ih mogu koristiti drugi poljoprivrednici, oni koji su bolji brokeri u trgovanju ovim vrijednostima.

 

Izvor: glas slavonije

Podeli sa prijateljima
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+

Ostavite odgovor